Prvi razgovor za posao

Prosle sedmice sam imala prvi razgovor za posao. Razgovor je trajao sat vremena. Poceo je tako sto sam upoznala osobu koja me intervjuisala, a zatim je ona pocela da mi postavlja pitanja iz kojih se razvio lijep dijalog. Prvo me je pitala kako/gdje sam pronasla njihov oglas za posao, a posto sam oglas pronasla na njihovoj stranici, pitala me zasto sam posjetila njihovu stranicu, sta znam o kompaniji i koje njihove produkte sam koristila. Za ova pitanja sam bila pripremljena, tako da nisam bila iznenadjena i mislim da sam lijepo odgovorila na svako od njih. Nakon sto sam odgovorila na pitanja, ona je nastavila da prica o kompaniji, njihovim djelatnostima, ciljevima, itd. Po zavrsetku njenog izlaganja, pitala me imam li pitanja. Postavila sam dva pitanja o kompaniji na koja je ona detaljno odgovorila. Sljedece sto je zeljela cuti bilo je nesto o meni. Ja sam pricala o svom studiju, radnom iskustvu koje sam stekla tokom studija, zasto sam se prijavila na njihov oglas i zasto mislim da bih bila dobar clan njihovog tima. Nakon sto sam se predstavila, ona mi je postavila nekoliko pitanja u vezi sa onim sto sam ja rekla i sto sam radila, a sto ima dodirne tacke sa opisom posla koji bih radila u njihovoj kompaniji. Na toj temi smo se zadrzale neko vrijeme, jer smo razgovarale o konkretnim projektima na kojima oni rade i mom potencijalnom doprinosu, sta bih ja vec znala/mogla raditi s obzirom na moje iskustvo, a za sta bi mi trebala obuka. Nakon toga me pitala kad bih mogla poceti raditi i koliku platu bih zeljela, a kad sam odgovorila na ta pitanja, pitala me kako sam dosla do te cifre i koliko sam fleksibilna kada je ona u pitanju. Zatim mi je ponovo dala priliku da postavim pitanja, sto sam i uradila. Ovaj put sam postavila tri pitanja, a ona je ljubazno odgovorila na svako od njih. Na kraju smo se zahvalile jedna drugoj i pozdravile. Ona je rekla da ce se javiti u toku ove sedmice. Javila se danas i rekla da su se odlucili za drugog kandidata. 🙁 Nisam imala velika ocekivanja od prvog intervjua, ali sam imala utisak da je lijepo prosao i negdje podsvjesno sam se nadala da bi to mozda moglo rezultirati pozitivnim odgovorom. 🙂 Pocetnicka greska, cini mi se. 😀 Nema veze. Idemo dalje. Bilo je dobro iskustvo i pomoci ce mi da sljedeci put imam manju tremu i da se osjecam sigurnije i opustenije.

Komentariši